Tržišta kapitala: Prednosti i nedostaci investiranja na tržištima kapitala

Kao što prednosti i nedostaci financiranja preko tržišta kapitala, dolje opisanih, i nalažu, odluke u vezi financiranja će se razlikovati od kompanije do kompanije i od vlasnika do vlasnika, ovisno od očekivanja, sklonosti i stvarne situacije u kojoj se kompanija nalazi.

Prema tomu, veoma je važno objasniti osnovne prednosti i nedostatke različitih načina financiranja preko instrumenata vlasništva (dionica).

Prednosti financiranja preko instrumenata vlasničkog financiranja obuhvataju:

• Oni nisu fiksan trošak za poduzeće - kao što je već naglašeno, dividende se ne moraju isplatiti na određeni datum, više od dospijeća glavnice u određenom momentu. Trošak se samo javlja ukoliko kompanija ostvaruje profit, u obliku raspodjele profita. Kao posljedica toga, ovaj model financiranja je značajno stabilniji i manje rizičan za kompaniju.
• Nema razdoblja dospijeća - po pravilu, investicije u dionice su investicije u stalni kapital koji se ne može povući i čiji se povrat ne može zahtijevati od kompanije. U tom smislu, postoji prednost za kompaniju koja nema obvezu da vrati ili plati, ukoliko ima poslovnih problema ili negativnih financijskih rezultata
• Radi se o svježem kapitalu koji popravlja rejting - emitiranjem dionica, kompanija stječe novi, svježi, trajni kapital koji ojačava njenu poslovnu poziciju, čineći je stabilnom. Kako novi kapital ulazi u kompaniju, njen leveridž se poboljšava i indikatori duga se smanjuju, popravljajući kreditni rejting i otvarajući nove mogućnosti za financiranje preko dužničkih instrumenata.
• Lakša prodaja - dobra i stabilna kompanija može prodati dionice mnogo lakše nego obveznice, s obzirom da je tržište šire. Dobro razvijeno sekundarno tržište otvara mogućnosti za investitore da stječu i dividende i kapitalni dobitak i da podmire svoj kapital brzo preko financijskog tržišta.
• Viši prinos - zbog većeg rizika investiranja u dionice, investitori postižu viši prinos, koji je, međutim, manje povoljan sa stanovišta emitenta, s obzirom da oni imaju veće troškove financiranja. Kao što je u gornjem tekstu navedeno, kao i kod dividendi, investitor može gledati na kapitalni dobitak u obliku viših cijena dionica.
• Prava vlasništva - sa stanovišta investitora, investicije u vlasničke instrumente omogućavaju aktivno sudjelovanje u upravljanju kompanijom, kao i glasačka prava na godišnjoj skupštini dioničara. Ovo je nedostatak sa stanovišta emitenta, s obzirom da za njega to predstavlja "razvodnjavanje".

Kotiranje na burzi ima mnoge prednosti za emitenta. Ukoliko je emitentovo poslovanje transparentno i uspješno, i investitori vjeruju menadžmentu, emitent može financirati projekte emitiranjem novih dionica. Ovaj način pribavljanja svježeg kapitala se mnogo više koristi na Zapadu, iako razlika u trošku između kapitala stečenog emitiranjem dinoica i onog od zajma kod komercijalnih banaka je mnogо manjа tamo nego ovdje. Ukoliko gledamo kamatne stope banke, postavlja se pitanje zašto dionička društva ovdje nisu financirana na takav način. Prvi korak bi definitivno bio prihvatanje na burzansko kotiranje. Dalja prednost za nabrojanog emitenta je manje prostora za manipuliranje cijenom dionice. Ukoliko se vrijednosni papir uključi u kotiranje, ugovori se ne mogu sačinjavati po cijenama koje odstupaju za više od 10% od posljednje zaključene cijene.

Određeni osnovni nedostaci financiranja preko vlasničkih instrumenata mogu također biti definirani, naime:

• Razvodnjavanje - također je zabilježeno da nema "razvodnjavanja" sa obveznicama, ali postoji sa dionicama. Ukoliko se kompanija odluči za financiranje emitiranjem dionica, njihov broj će se povećati, povećavajući iznos kapitala i smanjenjem postotka vlasništva kod postojećeg vlasnika.
• Skuplji izvor financiranja - značajno viši rizici sa kojima se suočavaju investitori kod vlasničkih instrumenata posjeduju obvezu plaćanja veće kompenzacije. Drugim riječima, kompanija raspoređuje neto profit između vlasnika kapitala.
• Nepovoljan porezni tretman - ovoj vrsti financiranja nedostaju porezne inicijative. Dividenda se isplaćuje iz neto dobiti nakon oporezivanja, i stoga nije porezno utočište od poreza na dobit. Investitori također moraju platiti porez nakon što se profit prebaci na njihove račune, tako da ni tamo ne postoji porezno utočište. Međutim, prema novim pravnim propisima u BiH, kapitalni dobici iz povećane cijene dionice nisu predmet oporezivanja, tako da ovaj segment dobiti nije izložen oporezivanju.
• Nepoznata obveza - dividenda se isplaćuje na osnovi poslovanja, i investitor ne zna kada i koliko će imati koristi od određene dionice, dok emitent također ne mora imati punu kontrolu nad isplatom profita dioničarima. Odluka o iznosu dividende se donosi na godišnjoj skupštini dioničara.
• Rizik gubitka - iako postoje mnoge prednosti za investitore, kao i mogućnost veće dobiti, investiranje u vlasničke instrumente nosi rizik gubitka. Ukoliko se dividende ne isplaćuju zbog negativnog poslovanja kompanije i zbog istodobnog pada cijene dionice, investitor može zabilježiti značajne financijske gubitke u obliku kapitalnih gubitaka. Pred toga, kod likvidacije kompanije, dioničar je rangiran kao posljednji kod prioriteta isplate iz likvidacijske mase.