Štednja

Uvod

Otvaranjem računa s depozitom u banci klijent može na siguran način čuvati depozit i pri tome imati umjereni povrat (kamatu). Čuvanje gotovine u „dušeku" ili u sefu kod kuće nije prava štednja. To je samo fizičko čuvanje novca. Postoji nekoliko rizika vezanih za štednju u „dušeku", uključujući krađu, požar, problem s falsifikovanim novčanicama itd. Što je još važnije, takva štednja ne raste. Kupovna moć takve štednje, u stvari, opada usljed inflacije. Za razliku od tekućeg računa, štedni račun osigurava povrat, koji zavisi do toga koliko je novca deponovano i na koji period. Sigurnost depozita zavisi od solventnosti i likvidnosti banke. Depoziti u Bosni i Hercegovini su pokriveni sistemom državne garancije za depozite koja garantira sve depozite do iznosa od 50.000 KM.

Štedni računi mogu biti ili u domaćoj valuti (KM) ili u stranoj valuti (uobičajeno euro, ali i u drugim valutama). Izbor valute za štednju zavisi od: klijentove preferencije, od namjera za trošenja u budućnosti, povjerenja u datu valutu i povrata (kamatne stope) koji se razlikuju za različite valute. Depoziti se dijele u dvije šire grupe na osnovu ugovornih obaveza i ročnosti - štedni i oročeni depoziti.

Mnoge zemlje koriste osiguranje depozita da bi zaštitili klijente banaka u potpunosti ili djelimično od gubitaka u slučaju da banka nije u mogućnosti da pokrije svoje obaveze po zahtjevu. Sistem osiguranja depozita je obično dio šire mreže osiguranja finansijskog sistema koji promoviše finansijsku stabilnost. To pruža sigurnost za depozitare, a klijenti banaka trebaju provjeriti da li njihova banka u sistemu osiguranja depozita. Državna agencija za osiguranje depozita radi s većinom banaka u Bosni i Hercegovini (pogledajte web site Agencije www.aod.ba). Depoziti fizičkih lica su trenutno osigurani od strane Agencije do iznosa od 50.000 KM. To znači da ako banka koja je uključena u osiguranje depozita bankrotira (postane nesolventna), onda će svi depozitari biti isplaćeni od strane državne Agencije do iznosa od 50.000 KM. Garancija pokriva sve pojedinačne zahtjeve, bez obzira na valutu (domaća ili strana) i ročnost (štedni, oročeni, tekući računi ili druge vrste depozita). Kada banka bankrotira, depozitari će putem javnog saopštenja dobiti informaciju kada i gdje mogu dobiti svoje depozite.

Za razliku od drugih vrsta prihoda, kamatni prihod se ne oporezuje u Bosni i Hercegovini, tako da depozitari ne plaćaju porez na prihode ostvarene na osnovu svojih depozita, što je još jedan poticaj za povećanje štednje. Depozitari trebaju, međutim, voditi računa da se zakon o oporezivanju može promijeniti u budućnosti.

Šta treba imati na umu kada se novac deponira u banku?

• Prikupiti detaljne informacije iz nekoliko banaka o različitim vrstama depozitnih računa i uporediti njihove prednosti prije nego se odlučite. Štednja u bankama može donijeti koristi vezano za druge bankarske proizvode, tako da klijent treba znati šta je u ponudi, pored kamate.
• Uporediti kamatne stope na depozite. Ponuđene kamatne stope za istu vrstu depozita se jako razlikuju. Različite banke imaju različite potrebe i preferencije u vezi s depozitima, zato one nude različite kamatne stope. Klijenti trebaju proučiti ove razlike (isto kao cijene za bilo koji drugi proizvod ili usluge) da bi pronašli najpovoljnije uslove za sebe, jer naknadno nema mogućnosti za žalbu.
• Kamatne stope se mogu mijenjati tokom vremena. Banke nude i fiksne i promjenljive kamate na depozite. Klijenti trebaju znati da se čak i fiksne kamatne stope ponekada mijenjaju. Banke često reklamiraju „fiksne" kamate, ali zadržavaju pravo da ih promijene u skladu s tržišnim kretanjima tokom trajanja depozita. Klijenti se trebaju precizno informisati kada i kako se kamatna stopa može promijeniti i kako će biti obaviješteni.
• Ispitati pravila za rano razoročenje. Klijenti trebaju znati kada i kako se ugovor o depozitu može prekinuti i koje su posljedice ranog povlačenja. Usljed nepredviđenih okolnosti depozitari mogu tražiti prekid oročenja, što može dovesti do ozbiljnih problema ako klijent nije upoznat s uslovima.
• Proučiti na koji način se obračunava kamata. Ovo je važno za raspored plaćanja. Klijenti trebaju znati kako često se kamata obračunava (mjesečno, godišnje ili o isteku trajanja depozita), u kojem iznosu i kojoj valuti. Depozitari nekada preferiraju da kamatne prihode primaju svaki mjesec, umjesto godišnje.
• Saznati da li je banka u sistemu osiguranja depozita. Ovo je ključna informacija.

Vrste računa za štednju

1. Računi koji omogućavaju rano povlačenje (štedni računi, neoročena štednja). Većina štednih računa su veoma slični tekućim računima. Najvažnije razlike jesu:
   • Klijent dobiva štednu knjižicu u kojoj se bilježe promjene stanja.
   • Da bi se smanjile promjene stanja, postoje restrikcije u vezi s povlačenjima i plaćanjima. U većini slučajeva ne mogu se koristiti trajni nalozi za plaćanje komunalija i sl. Zbog ovih restrikcija, kamatne stope će biti više nego na tekućem računu.
2. Računi koji ne omogućavaju ranije povlačenje sredstava (oročeni depoziti). Oročeni depoziti omogućuju klijentu da deponuje određenu količinu novca kod banke na određeni period. Kada istekne rok, banka vraća depozit skupa s dogovorenom naknadom (tj. kamatom). Ovo bi bila redovna kamata za cijelu operaciju, ukoliko nije drugačije dogovoreno. Neki sporazumi o oročenim depozitima omogućuju ranije povlačenje novca, ali uz kaznene odredbe.
3. Glavna razlika između štednih računa i depozita po viđenju (tekućeg računa) je da se samo s tekućeg računa može novac povući odmah i bez kazne. S druge strane, pogodnost je da su kamate na oročene depozite obično više. Stoga je važno da depozitar razumije da za neke oročene depozite nema mogućnosti za rano povlačenje.
4. Neke banke u Bosni i Hercegovini nude „slobodnu" ili „otvorenu" štednju, a što je proizvod koji kombinuje štedni i oročeni depozit. Nakon zaključenja ugovora za početni iznos, klijent može dodavati dodatne iznose. Klijent takođe može povlačiti novac tokom dogovorenog perioda, ali mora zadržati iznos iznad onog minimalnog iznosa koji je dogovoren ranije. Banke različito postavljaju minimalni iznos i uslove za rano povlačenje, tako da se depozitari moraju podrobno informisati.

Otvaranje depozitnog računa

Otvaranje depozitnog računa podrazumijeva ispunjavanje i potpisivanje formulara koji daje banka. Ovaj formular predstavlja ugovor.

Veoma je važno da se vlasnik računa propisno identifikuje (a ako je potrebno i drugi ovlašteni potpisnici), kao i vrsta depozitnog ugovora i uslovi za pristupanje sredstvima.

Neke banke omogućavaju da se račun otvori i bez ličnog kontakta s klijentom, ali su tada potrebne određene formalnosti da se potvrdi indentitet. Dokumenti koji se koriste za identifikaciju moraju biti originali i ovjerene kopije.

Lični podaci za pojedince obično uključuju:

Puno ime i prezime, datum rođenja, adresu stanovanja, zanimanje i ime poslodavca (ako postoji), poštansku adresu, tip, broj, datum ličnog dokumenta i ime institucije koja je izdala dokument. Banke često zahtijevaju potvrdu o mjestu boravka.

Nerezidenti moraju pokazati pasoš ili ličnu kartu ili ekvivalentan dokument s fotografijom posjednika i potpis, a koji je izdala kompetentna javna ustanova.

Maloljetnici mogu otvoriti depozitne račune, ali račun mora otvoriti njihov pravni zastupnik (roditelj ili staratelj) ili organizacija s odgovarajućim statusom. Maloljetnici koji nemaju identifikacijske dokumente, ranije spomenute, mogu biti identificirani uz pomoć rodnog lista.

Pravne osobe mogu takođe otvoriti depozitni račun, ali moraju osigurati odgovarajuće informacije za identifikaciju koje nećemo ovdje opisivati.

Prava i dužnosti u vezi s depozitima u bankama

Prava klijenata

Klijenti imaju pravo na raspolaganje potpuni iznos depozita po isteku oročenja ili, u slučaju ranijeg povlačenja, onako kako je propisano dogovorenim uslovima. Za ovlašteno ranije povlačenje oročenih depozita, odgovarajući iznos mora biti na raspolaganju dan nakon davanja obavijesti, ukoliko nije drugačije navedeno u depozitnom sporazumu.

Klijent banke je ovlašten da dobije punu informaciju o depozitu, i prije polaganja depozita i tokom trajanja depozitnog ugovora.

Prije ugovora: Klijent banke treba dobiti jasnu i potpunu informaciju prije ugovora o sadržaju ugovora. Različite ponude se trebaju uporediti da bi se mogla napraviti kvalitetna odluka.

Ugovor: Klijent treba da dobije kopiju ugovora i štednu knjižicu koja sadrži tačne podatke o depozitu. Tokom dogovorenog depozitnog perioda, klijent treba da, po zahtjevu, od banke dobije informacije o uslovima štednje. Banka takođe mora dati klijentu detaljan izvod o svim transakcijama kao i o kamatama, naknadama, naplatama i svim drugim promjenama.

Banka mora detaljno informisati klijenta o svim promjenama koje su moguće po ugovoru.

Ako je dogovorena automatska obnova oročenog depozita, onda banka mora unaprijed informisati klijenta o promjeni uvjeta u novom periodu.

Odgovornost klijenta

Odgovornosti klijenta u vezi s depozitnim ugovorom jesu da:

Pruži banci sve relevantne lične informacije u vrijeme ugovaranja i sve promjene tokom trajanja depozitnog ugovora

Održava dogovoreni nivo sredstava na računu.